четвртак, 19. новембар 2015.

3 S...(sentimentalno spiritualno secanje)

    Da li je znacaj nasih reci bio suvisan u igri svetlosti i senke,ili senki,u tom osvetljavanju nasih misli,novih prodora i prolaska kroz svetove i *svetove*,nosenog jedinom, *nasom* potrebom za istinskom individuacijom,prolazom i prelazom,promenom i transformacijom?Kuda su *odplesali* svi ti andjeli i demoni,Bude i bodisatve,panovi i druidi,bogovi i boginje?
  Kojom stazom smo isli i kojom stazom smo tezili?Pre svega,svojom stazom.Unikatnom i prepletenom.Nepoznatom,i univerzalnom,u nasem poimanju.
   No,krenimo,ne od pocetka,koji se i ne nazire,kao ni kraj.Krenimo od slucajno odabrane sredine.Moja potreba za sopstvom je odredila tanani tok koji jos uvek traje,preplicuci se u izvorima vremena,fenomenima primordijalne svesti,budjenja na nivoima svesti i svetova koje su izgradili njeni kvaliteti,jos nesluceni covecanstvu,kapijama po ko zna koji put otvorenim,ali ovog puta mojim sopstvenim rukama.ojacalim od samopregnuca,discipline i volje ciste paznje i jasnoce,jasnog cilja.I nisam *ja* onaj koji se pita no *onaj* sto zivi,dise taj vazduh vitala,najsvezijeg *kauzalno/budickog Neba*...To je *novo* sto *jeste*...Vavek novo..i oduvek postojece...

Нема коментара:

Постави коментар